Advertisement

KCV Miloš Crnjanski: Peto predavanje Dr Mile Mihajlović „Despot Stefan Branković Slepi i seobe Srba u Južnu Italijuˮ

U organizaciji Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanskiˮ, u petak 7.
novembra 2025. godine u 18 časova, u Digitalnom omladinskom centru (Vojvode
Putnika 1), dr Mila Mihajlović održaće peto predavanje „Despot Stefan
Branković Slepi i seobe Srba u Južnu Italijuˮ iz ciklusa predavanja
„Kulturno-istorijske veze Srbije i Italijeˮ.

„Despot Stefan Branković Slepi i seobe Srba u Južnu Italijuˮ
Najveća masovnost i koncentracija srpskog kulturnog nasleđa u Italiji
vezuje se za despota Stefana Brankovića Slepog. Zbačen sa prestola i nateran
na izgnanstvo posle pada Smedereva 1459. godine, on odgovara na poziv
Napuljskih kraljeva i prelazi u centralnu Italiju. Tamo stiže ne kao ubogi
siromah, niti kao prosjak, već na osnovu velikih privilegija dogovorenih i
dobijenih od napuljskih kraljeva u pregovorima koje je vodio zajedno sa
Skenderbegom (sa kojim je bio u dvostrukim rođačkim odnosima). Prati ga
velika vojska i masa naroda.
Pred turskim osvajanjem, srpski narod je potražio spas, pre svega,
prateći svog despota. Tako se u južnu Italiju slila nepregledna reka Srba,
što su verno zabeležili italijanski hroničari toga doba, navodeći čak sedam
masovnih seoba Srba u Napuljsku kraljevinu tokom druge polovine 15. veka.
Pomeranje naroda bilo je snažno i išlo je iz Srbije, Zete, Bosne i
Hercegovine, Albanije, pa je srpski narod preplavio Napuljsku kraljevinu, pa
potom, preko Molizea, Marki i Abruca, stigao sve do Venecijanske republike.
Stoga ne treba da čudi da se baš za južnu Italiju i za ovaj period vezuje
najstariji zapis srpske epske pesme. Zabeležio ju je u mestu Đoja del Kole
italijanski pesnik i putopisac Rođeri de Paćenca di Nardo, dugogodišnji
dvorjanin u službi napuljske kraljice Izabele del Balco, supruge moćnog
Fridriha I Aragnoskog. Postojanje zapisa je otkrio 1977. akademik Miroslav

Pantić. Pesma govori o istinitom događaju u Smederevu iz godina neposredno
pre srpske seobe na jug Italije.

Dr Radmila (Mila) Mihajlović, istoričar, komunikolog, umetnik, novinar,
prevodilac. Gimnaziju je završila u Zrenjaninu, a fakultet u Rimu,
Konzervatorijum „Santa Ćećilijaˮ – odsek solo pevanja. Magistrirala je u
Beogradu na Fakultetu muzičkih umetnosti, pod mentorstvom Zvonimira
Krnetića. Doktorirala je sa najvišom ocenom na temu „Kulturno pamćenje
tršćanskih Srbaˮ na Fakultetu za kulturu i medije u Beogradu, pod
mentorstvom prof. dr Milivoja Pavlovića.
Odlukom Matičnog odbora Ministarstva prosvete Republike Srbije, stekla je
zvanje naučnog saradnika humanističkih nauka, naučna grana: istorija.
Članica je UKS, UNS, Istorijske sekcije Srpskog lekarskog društva.
Autorka je preko deset naučnih knjiga od kojih su neke prevedene na strane
jezike.
Svečanim predstavljanjem njene knjige „Za srpsku vojsku – jedna zaboravljena
pričaˮ u izdanju italijanskog Generalštaba oružanih snaga, država Italija je
zvanično otvorila obeležavanje 100–godišnjice od početka Prvog svetskog
rata.
Dobitnica je Nagrade Grada Zrenjanina (2012. i 2023), Specijalne nagrade
žirija italijanske književne nagrade „Čeruljoˮ za 2014, priznanja UKS
„Blagodarjeˮ za 2014, Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za
2017. za knjigu „Kulturno pamćenje tršćanskih Srbaˮ, dobitnica je povelje
„Rastko Petrovićˮ 2017. godine za najbolje prozno delo.

Srpski doseljenici su u Južnoj Italiji uživali niz povlastica i
privilegija. Plaćali su samo polovinu dažbina i to podeljenih u tri godišnje
rate, obavezno su bili zastupljeni u gradskim organima uprave, a mogli su, kao
zasebna manjina, da u drugim delovima Napuljske kraljevine otvore svoje
konzulske službe. Poznato je i da su srpski doseljenici u pokrajini Molize
bili oslobođeni plaćanja svih vrsta dažbina čak 50 godina od doseljavanja.
Tako je, pred turskim nadiranjem, srpski narod pronašao utočište i
novi dom. Zahvaljujući brojnim privilegijama, za vrlo kratko vreme uspeli su
da postignu ugled i zauzmu značajan ekonomski i društveni status, pa su već

krajem 15. veka predstavljali važan privredni činilac kraljevsva, a u nekim
gradovima, pa i onim većim, poput Barlete, najveći deo privrednih aktivnosti
držali su baš srpski doseljenici.