Advertisement

Kulturni centar Novog Sada: Predstava 24. oktobra

Čuveni Martin Kušej u Novom Sadu

Internacionalni festival nacionalnog i novog teatra “Infant”, Kulturnog centra Novog Sada
dovodi pred novosadsku publiku prvo slovenačko izvođenje drame „Doktor“
reditelja Martina Kušeja, u petak 24. oktobra na sceni „Jovan Đorđević“ Srpskog narodnog
pozorišta sa početkom u 19 časova. Karte se mogu kupiti na blagajni pozorišta.
Martin Kušej pozorišni i operski reditelj, kojeg je nemački magazin Fokus proglasio među deset
najznačajnih reditelja, a trenutni direktor istaknutog Burgteatra, tokom devedesetih se etablirao
kao jedan od najprodornijih i najoriginalnijih austrijskih pozorišnih stvaralaca, režirajući u
najuglednijim evropskim dramskim i operskim pozorištima. Kušej je dobitnik niza austrijskih i
nemačkih nagrada. Nekoliko njegovih predstava je pozvano na prestižni berlinski Teatertrefen.
Godine 1993. dobio je nagradu Kurt Hibner za režiju od Nemačke akademije za scenske
umetnosti, 1999. nagradu 3sat za inovacije, tri puta bečku pozorišnu nagradu Nestroj, a 2012.
nemačku pozorišnu nagradu „der Faust“.

U drami „Doktor“, međunarodno priznati i višestruko nagrađivani britanski dramski pisac i
pozorišni reditelj Robert Ajk suprotstavio je medicinsku etiku verskim i drugim ideološkim
uverenjima, populizmu i toksičnosti javnog mnjenja.

Robert Ajk je dramu napisao je 2019. godine. Inspirisala ga je drama „Profesor
Bernhardi“ Artura Šniclera iz 1912. godine. Kao što je Martin Kušej već objasnio u najavi
repertoara, Ajk je tražio materijal koji bi za njega bio izazov, odnosno koji bi obrađivao temu
koja izaziva nesigurnost i strahove kada se o njoj govori. „Brzo mu je postalo jasno da je takva
tema identitet, ali u širem, filozofskom smislu, a ne konstrukt nazvan identitetska politika, o
kojem se sada tako često raspravlja. Na nijedno od pitanja koja je sebi postavio tokom priprema
nije našao jednostavan ili nedvosmislen odgovor – i upravo je to tražio. Kao što je Artur Šnicler
svoj identitet ‘lekara, Jevrejina, Nemca’ upisao u dramu o Bernhardiju, tako i Robert Ajk
preispituje različite aspekte identiteta na primeru dramskih likova, pozajmljenih iz
Bernhardijevog kosmosa, i odnosa među njima: ‘Kako definišemo sami sebe? Šta su naše ‘lične
karte’? Koji deo našeg identiteta koristimo u određenom trenutku, kada nam to koristi, a kada
nam šteti?’ Robert Ajk je već ubrzo nakon početka pisanja znao da će biti najbolje ako glavni
dramski lik bude ženskog pola, tako da njene najveće vrline istovremeno budu i njene najveće
slabosti; zato je u centar svoje obrade postavio doktorku Rut Volf, sekularnu Jevrejku, vođu
ugledne klinike za Alchajmerovu bolest.

​Ajk grubo sumira Šniclerov koncept – i doktorka Volf zabranjuje katoličkom svešteniku pristup
umirućoj devojci, i ona postaje meta medijske hajke, i ona na kraju gubi dobar glas i više ne sme
da obavlja svoju profesiju. Nije slučajno što je Robert Ajk radnju smestio na kliniku za
Alchajmerovu bolest i tako izabrao za predmet istraživanja bolest tokom koje se čovekov
identitet nepovratno razgrađuje dok potpuno ne nestane. I Šnicler i Robert Ajk koriste bolnicu, sa
njenim zatvorenim sistemom lekara i pacijenata, kao model društva koje se bavi ekonomskim i
medicinsko-etičkim temama, koje nije imuno na lične interese i rivalstva, i u kojem ispod
prividno mirne i profesionalne površine ključaju veliki sukobi i preokreti. Dolaze do izražaja
složene veze i pitanja medicinske etike, ekonomskih pritisaka, identitetskih politika i toksičnih
javnih diskursa. Jednako složen je i pogled na karakter doktorke Rut Volf, na njeno radno
okruženje i njenu privatnost. Sve u svemu, „Doktor“ je uzbudljiva politička i društveno-kritička
drama, koja ni decenijama nakon Šniclerovog vremena nije nimalo manje aktuelna i
eksplozivna…“ – zapisao je reditelj Martin Kušej u repertoarskom programu sezone 2024/25.
​Drama „Doktor“ postavlja i „pitanja da li zaposliti nekoga zbog boje kože ili insistirati na
kandidatu koji je kvalifikovaniji. Pritom se otvaraju i pitanja hijerarhije na radnom mestu,
ljubomore i intriga među saradnicima i pre svega uticaja medija na profesionalne rasprave.
Drama se snažno dotiče fenomena „woke kulture“ – savremenog pokreta za društvenu pravdu,
koji se često fokusira na pitanja rase, pola i moći. Dok zagovornici „woke“ pokreta tvrde da je
reč o nužnoj ispravci istorijske marginalizacije, kritičari upozoravaju da to može dovesti do
preterane osetljivosti, javnog sramoćenja i ograničavanja slobode govora. Drama koristi tehniku
izmešanog igranja uloga, gde glumci ne glume likove koji bi odgovarali njihovom polu ili rasi.
To znači da gledaoci tek kroz dijalog mogu da shvate ko pripada kojoj identitetskoj grupi. Time
Robert Ajk upozorava na našu sklonost ka donošenju sudova na osnovu spoljašnjeg izgleda i
pokazuje kako naše poimanje pravde često počiva na predrasudama, a ne na činjenicama. Sukob
između doktorke i sveštenika otvara Pandorinu kutiju identitetskih pitanja.

​Pošto je doktorka Jevrejka, koja sebe ne doživljava kao vernicu, postavlja se pitanje verske
netolerancije. S porastom napetosti u drami, neki klevetaju Volfovu kao ‘bezbožnicu’ i optužuju
je za fanatizam prema katolicima. Ali istovremeno, doktorka se suočava sa antisemitskim
uvredama onih koji u njoj ne vide doktorku, već pre svega Jevrejku koja je prekršila hrišćanske
vrednosti. U drami se razvija višeslojni sukob, jer se verski identitet koristi kao oružje u javnim
raspravama“, napisala je u članku pod naslovom „Medicinska etika u vremenu političke
korektnosti i medijskog linča“, objavljenom u pozorišnom programu, međunarodno afirmisana
filozofkinja, sociološkinja i pravna teoretičarka dr Renata Salecl.

​Konceptualna razmatranja pre početka studije
​(Beleška reditelja iz pozorišnog programa)